Dubrovčani u Rueil-Malmaisonu

Od 17. do 22. lipnja o.g.u francuskom gradu Rueil-Malmaison održan je šahovski turnir međunarodnog karaktera. Ovaj gradić sa svojih 70-ak tisuća stanovnika nalazi se u predgrađu Pariza, a u siječnju ove godine potpisao je povelju o bratimljenju sa gradom Dubrovnikom. Tom prigodom su dubrovački šahisti bili pozvani da sudjeluju na turniru te se upoznaju sa francuskim prijateljima. Dubrovačku ekspediciju su činili: Augustin Brnas, Žan Glišović, Tonko Marunčić i Tomislav Musić.

Način na koji smo primljeni i gostoprimstvo koje nam je pruženo tijekom boravka od strane francuskih prijatelja nadišlo je sva naša očekivanja. Osim šahovskog programa, koji je trajao dva dana, ugodno su nas iznenadili savršenom organizacijom svakog trenutka našeg slobodnog vremena, a koja je obuhvaćala upoznavanje i razgledanje Rueil-Malmaisona, njegove okolice i samog Pariza sa svim svojim povijesnim i turističkim znamenitostima.

U petak navečer prisustvovali smo godišnjoj proslavi i zajedničkom druženju svih zaposlenika Gradske uprave. Uz muziku, ples i roštilj upoznali smo ležerniju stranu života u ovom malom francuskom gradiću. Naši domaćini su bili: Patrick Ollier (gradonačelnik Rueil-Malmaisona), Isabelle Chevalier (voditeljica protokla Grada), Patricia Kacprzk, Charles Nicolet (predsjednik lokalnog šahovskog kluba), te Hrvoje Dumančić (najpoznatiji suvremeni hrvatski kipar, koji je trenutačno na stipendiji u Parizu). Inače, Hrvoje je poznat po izradi skulptura konja u bronci, a posebno zadovoljstvo nam je bilo čuti da će krajem kolovoza o.g. gostovati u našem Gradu, u parku Pucić i tako obogatiti kulturni život Dubrovnika svojom jedinstvenom izložbom. Oni su najzaslužniji što je naš boravak u Francuskoj protekao u ugodnoj atmosferi i okruženju i zato im upućujemo jedno veliko hvala.

Subota ujutro je bila rezervirana za razgledanje Rueil-a. Međutim, naš prijatelj Žan Glišović nije bio u mogućnosti pridružiti nam se i uživati u ljepotama malog gradića. On je uživao na proslavi 71. Obljetnice osnivanja pokreta otpora, za koju je dan ranije neočekivano dobio pozivnicu. Koliko je ovaj događaj značajan, govori i podatak da su proslavi prisustvovale sve važne osobe iz društvenog i političkog života Francuske, uključujući aktualnog predsjednika Nicolasa Sarkozya. A osim što je imao priliku i čast sudjelovati na tako važnoj manifestaciji, Žan se uspio i rukovati sa gosp. Sarkozyem. Ostali članovi ekipe su nastavili razgledavanje vozeći se u turističkom vlakiću po gradu.

Nakon ručka je u obližnjem restoranu „Brasserie Leffe“ uslijedio prvi dio šahovskog programa. U kongresnoj dvorani Hotel de Ville, kapetan francuske šahovske reprezentacije GM Renet Olivier održao je simultanku protiv gostiju koji su pristigli iz gradova prijatelja: Serguiev Possada (Rusija), Bad Sodena (Njemačka), Dubrovnika, te lokalnih klupskih igrača i mladih šahistica i šahista. U ukupno 25 partija velemajstor Olivier je napravio 20 pobjeda uz 4 remija i jedan poraz.

Ponosni mogu biti dubrovački šahisti, koji su osvojili čak dva boda. Jedinu pobjedu zabilježio je Tomislav Musić, dok su remije zabilježili Augustin Brnas i Žan Glišović. U posljednjoj partiji dana i zanimljivom raspletu Tonko Marunčić je ipak morao čestitati velemajstoru.

Renet Olivier – Tomislav Musić
1. d4 Sf6 2. c4 e5 3. de5 Sg4 4. Lf4 Sc6 5. Sf3 Lb4+ 6. Sbd2 De7 7. e3 Sce5 8. Se5 Se5 9. Le2 0-0 10. 0-0 c6 11. a3 La5 12. Tc1 Td8 13. Sf3 Lc7 14. Se5 Le5 15. Le5 De5 16. Dd4 Dd4 17. ed4 d5 18. c4 Lf5 19. Tfe1 Te8 20. Lf1 Kf8 21. Te3 Te4 22. Te4 de4 23. Lc4 Td8 24. Td1 Lg4 25. Td2 Ke7 26. h3 Le6 27. Le2 Lb3 28. g4 Ke6 29. Kg2 Kd5 30. Kg3 Lc4 31. Kf4 Le2 32. Te2 Kc4 33. Ke4 Te8+ 34. Kf3 Te2 35. Ke2 Kd4 0-1

Osim francuskih, stekli smo i ruske prijatelje: Vladimira, Nikolaja i Yevgenija. Oni su bili u pratnji mladih šahista iz ruskog grada Serguiev Possada, koji se nalazi u predgrađu Moskve. Zajedno smo se intenzivno družili u svim aktivnostima koje su nam organizirali domaćini. Gosti iz njemačkog grada prijatelja Bad Sodena prisustvovali su samo šahovskom dijelu programa, te su se, nažalost, zbog poslovnih obveza odmah morali vratiti u svoju zemlju.

Navečer smo se uputili u noćno razgledavanje Pariza, a finalno odredište nam je bilo brdo Montmartre. Na putu prema brdu prošli smo preko Elizejskih poljana (Champs Elysees) – glavna i najduža ulica u Parizu, koja obiluje znamenitostima poput: Slavoluka pobjede (Arc de Triomphe), Obeliska (La Concord) koji je Napoleon donio iz svojih ratova u Egiptu te mnogih luksuznih trgovina, hotela i restorna. Sljedeća stanica je bila najpoznatiji cabare na Svijetu: Moulin Rogue. Nakon financijske krize sredinom devedesetih godina, cabare doživljava nove uspjehe oko 2000. godine, što se može zahvaliti i velikom svjetskom uspjehu kino-filma Moulin Rouge. Cabare danas raspolaže s 850 sjedala, a godišnje ga posjeti oko 420.000 posjetitelja.

Nakon dugog uspinjanja došli smo na brdo Montmartre, na kojem se nalazi bazilika Srca Isusova (Sacre-Cour). To je ujedno i najveća kopnena točka Pariza, odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na grad. Večera je bila u obližnjem restoranu „Le Cremaillere“, na trgu Tertre. Ovaj trg je poznato okupljalište mnogih pariških umjetnika.

Nedjelja je bila rezervirana za šahovski turnir. Turnir je igran po švicarskom sustavu u 7 kola, 20 min po igraču za cijelu partiju. Na turniru su nastupila 83 igrača. Najbolji od dubrovačkih šahista bio je Tonko Marunčić, koji je sa 5 osvojenih bodova zauzeo 6. mjesto, te je dobio pokal za najboljeg igrača bez ELO rejtinga. Također, sa 5 bodova Žan Glišović je zauzeo 13. mjesto, dok su Augustin Brnas na 17. i Tomislav Musić na 19. mjestu prikupili po 4,5 boda. Pobjednik turnira sa 6,5 bodova bio je Daurelle Herve.

Ono što nas je posebno razveselilo je turnir mladih šahista, koji se odvijao paralelno uz glavni turnir. On je okupio oko 50-ak mladih šahistica i šahista, što se može protumačiti kao uspjeh, obzirom na uobičajenu zastupljenost i zainteresiranost mlađih generacija za ovaj sport. Očito je da u Francuskoj rad sa mladima kroz šahovske škole dobro razvijen te taktika privlačenja novih i mladih članova, koji su odlični u svojim nastupima i od kojih bi i mi mogli ponešto naučiti.

Na kraju turnira uslijedilo je proglašenje najboljih po kategorijama, a nagrade i poklone su prigodno uručivali gradonačelnik Rueil-Malmaisona, dogradonačelnik i direktor turnira. Također su razmjenjeni darovi među gradovima prijateljima, kao i međusobne zahvale – one na dolasku od strane domaćina i one na pozivu od strane gostiju. Poslije proglašenja bio je priređen svečani buffet za sve sudionike.

ponedjeljak i utorak bili su rezervirani za posjet i razgledavanje Pariza. Svi smo oduševljeni nevjerojatno preciznom i sadržajno bogatom organizacijom naših domaćina, a posebno su nas se dojmili njihova ljubaznost, komunikativnost i želja da nam u kratkom vremenu pokažu što više kulturno – povijesnih znamenitosti.

Tako smo redom posjećivali ili vidjeli Les Invalides, obalu Seine, Eiffelov toranj, Trocadera, crkvu Noter Dame, Panteon, muzej Louvre, itd. Les Invalides je ratni muzej u kojemu se, između ostalog, nalazi i Napoleonova grobnica kraj koje su ispisane sve njegove najveće vojne pobjede. Područje današnjeg muzeja je svojevremeno imalo ulogu ratne bolnice i lječilišta, koji su se skrbili za francuske ratnike u dužem vremenskom periodu (još od Napolenovih vremena pa sve do drugog svjetskog rata). Muzej je sadržajno povijesno bogat i za detaljan pregled je potrebno odvojiti nekoliko sati.

Razgledavanje Pariza brodom po rijeci Seine se može opisati kao jedinstveno iskustvo, usporedivo samo sa pogledom koji se pruža sa Eiffelova tornja. Na rijeci se nalaze ukupno 22 mosta, koji povezuju dvije obale. Ovdje zasigurno možemo izdvojiti most Aleksandra III., koji je napravljen 1900. kao znak prijateljstva između Francuske i Rusije, te most De l’Archeveche – „most ljubavi“, na kojemu mladi iz cijeloga svijeta zapečaćuju ljubav tako da na lokotima ispišu svoja imena, a ključ bacaju u rijeku Seinu. Taj čin je simbol vječne i neraskidive ljubavi.

Usprkos lošem vremenu i kiši, uspjeli smo se popeti i na jednu od najvećih i najviših atrakcija Pariza i cijele Francuske – Eiffelov toranj. Eiffelov toranj je izgrađen davne 1889., a konstruirao ga je Gustave Eiffel u svrhu svjetske izložbe, koja je obilježavala 100 godina francuske revolucije. Sama gradnja je trajala 2 godine, 2 mjeseca i 5 dana. U vrijeme kada je napravljen, sa svojih 324 metra, bio je najveća građevina na svijetu. Nakon izložbe namjera je bila da se toranj rastavi, ali Parižani su bili toliko oduševljeni građevinom da su je odlučili zadržati. Danas je Eiffelov toranj najpoznatiji simbol Francuske i jedna od najposjećenijih građevina svijeta (godišnje ga posjeti više od 7 milijuna ljudi). Metalna konstrukcija Eiffelovog tornja teži čak 7 300 tona, ukupna težina je 10 100 tona i ima 1665 stepenica (javnosti nije dostupan vrh stubištem, do vrha se stiže liftom s druge platforme).

Posjetili smo također muzej Louvre, te kraljevski dvorac Versailles, ali zbog velikih redova na ulazima i kratkog vremena koje smo imali na raspolaganju, nismo uspjeli ući unutra. Veliki interes turista za ovim znamenitostima najbolje će potkrijepiti činjenica da je ispred Versailles u dva ogromna reda na ulazak u poznati dvorac čekalo oko 3000 ljudi.