IN MEMORIAM: VICKO MARUNČIĆ (1950.-2016.)
Gotovo svaki put kad me moj prijatelj Miho Karač pozove mislim nešto se loše dogodilo pa tako i danas. Javlja mi tužnim glasom da nas je iznenada i zauvijek napustio naš Vice, šahovski bonvivan ali i čovjek za kojega se usporedba sa Viktorom Korčnojem najbolje prima. Preko pola stoljeća on je gurao drvca i borio se s raznim generacijama, od onih najstarijih koji su već poodavno na Boninovu do onih najmlađih koji se još muče s osnovnoškolskim gradivom. Način života, geni, vrag će ga znati, doveli su ga do ovakvoga kraja ali će njegovo ime ostati upamćeno kao jednog od najjačih ali i najdugovječnijih dubrovačkih šahista. Nije bježao od života, dapače, a od šaha nije mogao ni pobjeći, tekao mu je venama. Oni šahisti, koji mu nisu bili najprisniji prijatelji vrlo dobro su ga razumjeli i poštovali njegovu nezasitnu želju za šahom. Dragi moj Vice, nadam se da ćeš Tamo sresti Ivića, Stanića,Čupića, Didovića, Curića i ostale, tamo gdje nema granica ni boleština, tamo gdje se samo igra cug u debeloj hladovini uz ledeno pivo. Eto više nas je, gledajući sliku one ekipe što se s Uljanikom sedamdesetih borila za ulazak u drugu šahovsku ligu, tamo nego amo. Neka ti je laka zemlja moj prijatelju! Sućut cijeloj tvojoj obitelji, pogotovo trojici tvojih sinova, sokolova i odličnih šahista. Ostavio si ti moj Vice odlično šahovsko naslijeđe, itekako! Sućut i svim šahistima iz Grada i puno šire, gdjegod ga je Caissin put vodio, a vodio ga je!