68 GODINA ŠAHOVSKE OLIMPIJADE U DUBROVNIKU

Ovih dana podsjećamo se 68. obljetnice 9. po redu Šahovske olimpijade u Dubrovniku koja je održana od 19. kolovoza do 11. rujna 1950. u prostorijama današnje Umjetničke galerije Dubrovnik. Bila je to prva Šahovska olimpijada, odnosno Turnir nacija poslije drugog svjetskog rata. Potrebno je napomenuti da su tu olimpijadu bojkotirale tadašnje istočnoeuropske države na čelu sa SSSR, zbog poznatog otpora bivše Jugoslavije staljinizmu i totalitarizmu komunističkog tipa.

Šahovske su olimpijade vrhunska športska nadmetanja, s izrazito pozitivnim kulturnim, turističkim, pa i političkim učincima, kako je to potvrđeno još od one prve, održane 1927. u Londonu. Našemu Gradu pripala je čast, velika obveza i prigoda biti domaćinom prve poslijeratne, inače devete po redu Šahovske olimpijade ili Turnira nacija 1950. Pokazalo se da je taj ispit položen s odličnim, svi učinci bili su pozitivni, a sam događaj teško je i zaboraviti, dobro ga se sjećaju stariji Dubrovčani, kod nekih budeći i emocije na neko drugo, možda sporije, ali i sadržajnije vrijeme.

Samo natjecanje održano je u prostorima današnje Umjetničke galerije na Pločama, koja je za tu prigodu dobila lijep izgled. Samo je prvoga dana natjecanje održano u tri dvorane na prvom katu Umjetničke galerije, a već idućih dana stolovi su razmješteni ne samo u dvoranama, nego i u prizemlju, pa i na terasi poslije zalaska sunca.

Zidovi su bili ukrašeni umjetničkim djelima renesansnih i baroknih majstora iz cijelog svijeta, a uz njih postavljeni su novi šahovski stolovi s ugrađena 64 smeđe-svijetla polja i novim olimpijskim figurama. Za stolovima su sjedili živi majstori šaha, po nekima i umjetnici. A među tim “umjetnicima” bili su za ono vrijeme svjetske šahovske veličine, poput Euwea, Najdorfa, Bolbochana, Rossolima, Evansa, Donnera, Schmidta, Unzickera, Pirca, Gligorića, Trifunovića, Rabara, Vidmara…

Dubrovačka šahovska olimpijada svečano je otvorena 19. kolovoza 1950. u 18 sati na terasi Umjetničke galerije, uz nazočnost najviših dužnosnika ondašnje države /Tito ipak nije došao/ i svjetske šahovske federacije /FIDE/, predvođene Folkeom Rogardeom. I na otvorenju je ukazano na važnost, kulturne i uopće civilizacijske vrijednosti šaha, a osuđen je bojkot istočnoeuropskih zemalja i staljinizam kao najcrnji oblik političke diktature.

Čini se zanimljivim opis ozračja koje je bilo u Dubrovniku u vrijeme održavanja Šahovske olimpijade. To su natjecanje, s najživljim zanimanjem pratili šahisti cijeloga svijeta. Bio je to središnji šahovski događaj skoro punih mjesec dana. Zanimanje je svakako bilo najveće u samom Dubrovniku, znatiželjan je bio svatko, bez obzira je li znao ili ne igrati ovu drevnu igru. Stalno se postavljalo pitanje hoće li naša ekipa pobijediti. I zato je svatko želio biti što bliže samom poprištu borbe. Dvorane i terasa Umjetničke galerije bile su suviše male da prime sve one koji htjeli pratiti tijek partija. Računajući s ovako velikim zanimanjem, organizator je naručio izradu velikih šahovskih tabli za praćenje tijeka partija. Table su bile postavljene Pred Dvorom. Uspostavljena je telefonska služba prijenosa poteza iz Umjetničke galerije, tako da su promatrači i ovdje skoro istodobno mogli pratiti tijek partija. Ali se odmah pokazalo da je prostor Pred Dvorom nedovoljan da primi sve ljubitelje šaha koji su htjeli pratiti prijenos. Table i prikazivanje partija premješteno je na Trg Ruđera Boškovića, koji je bio puno podesniji, a nesmetan tijek partija moglo je pratiti preko 1.000 ljudi. Na nekoliko mjesta u Gradu bili su uređeni izlozi u čast Olimpijade, ukrašeni slikama sudionika, tablicama i grafikonima. Gradske kapije, ukrašene velikim polukružnim svjetlosnim porukama u čast Olimpijade, imale su u večernjim satima svečan izgled. Iznad poruka bile su postavljene šahovske makete, kojih je bilo i na ostalim mjestima u Gradu. Po izlozima dubrovačkih radnji i na oglasnim tablama bio je izlijepljen velik broj olimpijskih plakata, a na Placi, u neposrednoj blizini olimpijskog ureda, nalazio se olimpijski kiosk, u kojemu su se mogle nabaviti šahovske dopisnice, značke, olimpijske cigarete i razne šahovske knjige i časopisi. Bila je otvorena i filatelistička izložba na kojoj je prodavano i posebno izdanje maraka povodom Olimpijade. Redovito je izlazio i olimpijski bilten, s analizom važnijih partija, trenutačnim redoslijedom i drugim pojedinostima. Za strance i sudionike bila je otvorena i posebna pošta u blizini Umjetničke galerije…Sve u svemu, bio je to jedan vizualni i duhovni sklad, ugodno ozračje i neponovljiva, za pamćenje slika Dubrovnika.

Tako je Dubrovnik postao i zasad ostao jedini hrvatski olimpijski grad, potvrđujući sav svoj sjaj i neiscrpne mogućnosti u svim područjima ljudske djelatnosti.

Inače na ovoj, nazovimo je tako “dubrovačkoj”, 9. po redu Šahovskoj olimpijadi nastupilo je 16 ekipa sa ukupno 84 šahista, koji su igrali po Bergerovom sustavu. Ukupno su nastupila četvorica velemajstora: Miguel Najdorf, Samuel Reshevsky, Max Euwe i Savielly Tartakower, te 23-ica međunarodnih majstora. Ukupno je odigrano 480 partija (četiri po meču), a timovi su igrali na četiri table, a dva su rezervna igrača bila dozvoljena. Igralo se na dva i po sata sata za prvih 40 poteza, a nakon toga sat vremena za svakih 16 poteza. Glavni sudac bio je Austrijanac Hans Kmoch. U slučaju istog broja osvojenih bodova, odlučivalo je timsko bodovanje, po kojem je za pobjedu tima dodjeljivano 2 boda, za remi 1 bod i poraz nije donosio bodove, zatim broj pobjeda i međusobni odnos.

Pobjednik je po prvi put bila ekipa Jugoslavije u sastavu: Svetozar Gligorić sa devet pobjeda, dva poraza i četiri remija, Vasja Pirc (+2 −2 =5), Petar Trifunović (+8 −1 =4), Braslav Rabar (+8 −0 =2), Milan Vidmar jun. (+4 −0 =2) i Stojan Puc (+1 −1 =0). Drugo mjesto osvojili su šahisti Argentine: Miguel Najdorf (+8 −0 =6), Julio Bolbochán (+9 −0 =5), Carlos Guimard (+4 −2 =4), Hector Rossetto (+4 −1 =7) i Herman Pilnik (+6 −1 =3), a treće Zapadne Njemačke: Wolfgang Unzicker (+9 −1 =4), Lothar Schmid (+7 −1 =4), Gerhard Pfeiffer (+4 −1 =6), Ludwig Rellstab (+3 −2 =6) i Hans-Hilmar Staudte (+6 −3 =3). Najbolji igrači bili su Braslav Rabar i Larry Melvyn Evans sa učinkom 90,0% i osvojenih 9 poena iz 10 partija.

 

Priredio: Bajro Sarić