Gadne si sreće ako se rodiš u vremenima u kojima vladaju neizgrađeni umjetnici i ambiciozni kaplari, pa još ako se te osobine ujedine u jednoj osobi, ako si kriv jer su te drugačijim obilježili mozgovi iz kojih kaplju samo sadizam i glupost. Stefan Zweig je bio austrijski Židov, intelektualac koji je prijateljevao s Rilkeom, Freudom, Thomasom Mannom… Rainer Maria Rilke umro je 1926. godine pa je izbjegao pogana vremena, Freud je umro u izbjeglištvu u Londonu 1939. a Thomas Mann 1955. u Švicarskoj. Tako se nacizam rješavao svojih najvrjednijih ljudi, a sve u ime jednog neizgrađenog slikara i ambicioznog kaplara. I Stefan Zweig je morao bježati iz rodne Austrije. On i njegova supruga Lotte izvršili su samoubojstvo u Brazilu 1942. godine.
“Novela o šahu“ je njegov oproštaj od zatrovanog svijeta i obračun s nacizmom .Ljudi su šahovske figure, kreću se zacrtanim stazama i ne mogu skrenuti sa svojih putanja. Zanimljivo je da je novela bila objavljivana odmah nakon autorove smrti u Brazilu, u Švedskoj, u Americi, a njemačko je izdanje doživjela 1974. godine.
Radnja novele odvija se na luksuznom putničkom brodu koji plovi od New Yorka do Buenos Airesa, a predstavljena je pripovijedanjem pripovjedača. Na brodu se nalaze mladi šahovski velemajstor Mirko Čentović, doktor B. i milijunaš Mc Connor.
Doktora B. su nacisti stavili u kućni pritvor. Krađom se domogao male knjižice za vrijeme jednog ispitivanja. Nadao se da će mu ona razbiri monotoniju i depresiju. Razočarao se kada je vidio da je to samo knjižica o šahu. No bila je ona prst sudbine. Svaku drugu knjigu bi brzo pročitao, a knjižica o šahu mu je ispunjavala misli u izolaciji pa ju je uskoro naučio napamet. Počinje u mislima igrati sam protiv sebe, šah postaje njegova opsesija, cijeli svijet mu je crno- bijel, a on istovremeno postaje i pobjednik i gubitnik.
Sada, dok brodski motori vode brod u Brazil, ima priliku ogledati se sa svjetskim prvakom. Prvu igru dobiva. U drugoj igri Čentović namjerno odugovlači potegnuti potez, jer je uočio nervozu doktora B. koji želi što prije okončati partiju. Tek kada izgubi igru, dr. B vraća se u stvaran svijet i opsesija nestaje.
Zweig nije bio veliki poznavatelj šaha, ali je ipak vrlo uvjerljivo u radnju unio neke stvarno odigrane igre iz povijesti šahovskog umijeća. Svi su likovi psihološki složeni, obilježeni svojim socijalnim položajem, odgojem i nekim posebnim zbivanjima u njihovim životima. Želja čovjeka da u nečemu bude najbolji, da ubire lovorike ne znači ništa ako nema onu široku dimenziju ljudskosti koja ga čini potpunom osobom. Nadarenost koja je poklonjena emocionalno sakatoj osobi se gubi prazno prostoru, a stručnost bez isprobavanja u praksi nestaje prvom promjenom situacije.
/Marija Juračić/