Nakon 14 godina prva ekipa Šahovskog kluba „Dubrovnik“ izgubila je prvoligaški status /B razred/ i u idućoj, 2022. nastupit će u II. hrvatskoj šahovskoj ligi – skupina Jug. Za nas, koji smo bolji poznavatelji i sudionici hrvatskog ekipnog šaha, konkurencije i napokon aktualne igračke snage i rejtinga igrača koji su nastupili u upravo završenim prvenstvima za 2021. koja su održana u Malom Lošinju od 24. rujna do 03. listopada nije to nikakvo iznenađenja. Štoviše, i pred sam početak natjecanja bili smo svjesni naše i protivničke snage i činjenice da su ovaj put ispale čak 4 ekipe /ranijih godina dvije/ i u komentarima po kolima najavili ovakav krajnji ishod. Štoviše, zbog nepoznanica oko ovogodišnjeg natjecanja koje se odnose na nerazrađene epidemiološke mjere od strane organizatora, Hrvatskog šahovskog saveza pred sam početak prvenstva, upitnim se učinio i sam nastup naše ekipe. Naravno, odlučili smo se da ipak odigramo cijeli turnir, jer bi zbog nenastupanja pali čak u 4. hrvatsku šahovsku ligu – skupina jug. Nema potrebe ni komentirati nastupe naših šahista, odigrali su pošteno i dali svoj maksimum u svakom meču, ali protivnici su bili jednostavno šahovski prejaki, organizirani i financijski moćniji. Nije se dogodila nikakva tragedija ovim ispadanjem i u krajnjem ne treba nikoga optuživati, jednostavno je tako stanje stvari u dubrovačkom šahu, koji je oduvijek počivao na entuzijazmu par pojedinaca spremnih da ulože znanje i volju za njegovu širu afirmaciju. U šahu se nigdje, pa ni u Dubrovniku, ne „vrti“ neki novac, nije zanimljiv ni potencijalnim sponzorima, a nije nikada posebice bio ni medijski zanimljiv. Ono što je najveći problem dubrovačkog šaha, otkako sam u njemu, jest izostanak volje ili želje za njegovo organizirano igranje, kroz kategorne turnire, pojedinačne i ekipne nastupe. Ovdje se šah uglavnom shvaća kao jedna zabava ili što bi rekli kao „kavanski šah“. Usudio bih se reći da se brojni, vjerojatni i talentirani, a neki već i dokazani igrači, boje „službenih“ nastupa i natjecanja, točnije poraza. Primjetno je to već i desetljećima, a posljednja hrabra i kvalitetna generacija dubrovačkih šahista rođena je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Naravno, šah se igra po kućama, parkovima, nekim nešahovskim udrugama, preko interneta, ali „službeno“ suočavanje s protivnicima na turnirima i ekipnim mečevima se uglavnom izbjegava. Zbog toga se, usudio bih se reći skoro svake godine unatrag pedeset i više godina suočavamo s problemima oko sastavljanja ekipa za odgovarajuća natjecanja. Sa seniorima još i kako tako, ali s mlađim uzrastima nikako. Istina, bilo je podosta godina kada smo imali i probleme s prostorom i financijama, ali i izostankom volje i ambicija za klupskim i organiziranim šahom i sudjelovanjem u natjecanjima. U dubrovačkim šahovskim krugovima, ajmo ih tako nazvati, godinama i desetljećima postoje i postojat će dvije struje. Jedna, iza koje i sam stojim i još nekolicina drugih je da dubrovački šah mora biti vidljiv na hrvatskoj šahovskoj karti, imati prvoligaški, makar B status, što povlači sobom i potrebu i jačanja prve ekipe sa stranim igračima, uključivši i one koji nisu na listi Hrvatskog šahovskog saveza. Takvih ionako ne može biti više od dva. Na takav način jedino je moguće osigurati i bolji financijski položaj i uopće status šaha u dubrovačkom športu. Taj model, po meni dobro je funkcionirao proteklih 14 godina. Druga, nazovimo je tako struja, zagovara skromniji pristup, protiveći se, doduše ne glasno, angažmanu igrača „sa strane“ i zadovoljava se, a i to s teškoćama, nastupom u nižim ekipnim rangovima natjecanja. Kako bilo, što je, tu je. Osobno, iz zdravstvenih i nikakvih drugih razloga povući ću se iz „službenog“ šaha i svih dužnosti u klubu, što će se dogoditi možda i u prvom dijelu iduće godine. Ono što mi se čini optimalnim rješenjem jest angažman, vjerojatno i profesionalni, tajnika kluba koji bi vodio brigu oko organizacije turnira, rada s mladima, financijama, kontaktima s nadležnim udrugama i organizacijama, poznavanju rada s računalom i internetom, održavanja prostora i sl. Ta osoba bi morala voljeti šah i šahiste, poznavati šahovsku i športsku problematiku koja nije nimalo jednostavna. Neću reći da takve osobe nema tu po gradu, nemam na to ni pravo niti znam, ali znam da neće je biti lako pronaći. Naravno, iduće godine je i izborna skupština, dakle mora se izabrati i nova uprava kluba, koja opet mora biti sklona šahu i šahistima, a osigurati i sponzorstvo kluba. Dakle, Šahovski klub Dubrovnik već od početka iduće godine ulazi u novo razdoblje svoga postojanja, za što su potrebni i novi ljudi. Svakako, početna baza je solidna, nema novčanih dugova, prostor je napokon riješen, drugoligaški rang je još uvijek zadovoljavajući, započela je i on-line šahovska škola i uvjeti za optimizam su tu.
